Po rođenju sam Sarajlija. Pripadam tom gradu, rođen sam tu, osjećam njegove ulice kao vene vlastitog organizma, tu mi je većina uspomena, tu su moji prijatelji i porodica, poznajem taj sleng, duh i adete ovog grada.
U etničkom smislu sam Bošnjak, pripadam tom narodu, dijelim s njim kulturološko naslijeđe i historiju.
Nesumnjivo sam i Bosanac, pripadam Bosni, to je moja domovina, širi zavičaj i na koncu i moja država.
Jugosloven sam. Pripadam grupi Južnih Slavena. Srbi, Hrvati i Crnogorci su mi bliski, dijelim s njima jezik, mnoge zajedničke običaje i kulturu. To su moji narodi. Dijelimo isti mentalitet.
Balkanac sam. Živim i potičem sa raznolikog i inspirativnog balkanskog poluostrva. I to je neki moj širi zavičaj.
Naravno, i Evropljanim sam, jer pripadam i tom kontinentu i njegovoj kulturi.
I još mnogo toga sam. Mnogo toga ću vjerovatno tek postati.
I u tome je ljepota. Možemo mnogo toga biti, a da to ne isključuje jedno drugo. Što više identiteta imamo, to smo bogatiji i širi kao ljudi. To nam je komotnije na ovoj planeti.
Nemojte bježati od bliskosti i zajedničkih karakteristika s drugim, posebno vama bližnjim ljudima i grupama.
Samo mali i slabi ljudi sebe ograničavaju na jedan identitet, pokušavajući uzaludno u sebi da uništavaju ono što dijele s drugima i da posto-poto izmisle budu nesto potpuno odvojeno i usiljeno drugacije, a u stvari malo, smijesno i uskogrudno.